Lista čekanja za janjetinu od 220 eura, ali iz Australije stiže jeftina konkurencija

Za mnoge u Hrvatskoj, janjetina je postala luksuz. Njezina cijena ove je godine dosegla rekordne razine, potvrđuju uzgajivači iz Dalmatinske zagore. Janje prosječne težine od 12 do 13 kilograma "čistog mesa“ u komadu, kako još kažu, dalmatinski stočari prodaju i do 220 eura, što je desetak posto više u odnosu na prošlu godinu ili tri puta skuplje u odnosu na godinu ranije.

Taj i takav rast opravdavaju rastom cijena hrane i inflacijom čija kretanja janjčići i jarići prate u stopu. Opet unatoč visokoj cijeni, potražnja ne jenjava. Domaći stočari ističu kako se prodaja odvija bez problema, često i bez potrebe za izlaskom na tržnice. Kupci dolaze iz cijele Dalmacije želeći osigurati kvalitetno domaće meso za blagdanski stol ili eventualne sakramentalne proslave i obiteljska okupljanja.

Za janjetinu i liste čekanja

"Čujte, meso se prodaje. Nekima je možda i skupo, ali nitko ne pita nas proizvođače koliko vremena, novca i truda ulažemo za odgojiti jedno janje. A ti su iznosi iz godine u godinu sve veći. Stočna hrana je sve skuplja, također i veterinarske usluge i gorivo, a sve to prati konstantan pad broj uzgajivača kojih je iz godine u godinu sve manje", tvrdi Bože Mandušić, uzgajivač ovaca i koza iz Katuna u općini Šestanovac.

Kaže da se nitko neće baviti ovim poslom jer da, tobože smrdi, težak je, životinje ne pitaju jel' svetac ili petak. I onda kada im rečeš cijenu, tobože da je skupo. "Možda i je, ne govorim ništa, ali ovo se isto meso "na trupini“ u pojedinim mesnicama prodaje do 22 eura po kilogramu, što je u odnosu na naših osamnaest eura po kilogramu ako ga kupujete u komadu, itekako skuplje. Opet nitko se ne buni", priča nam on i dodaje da je dobro da je ima.

Jer, kako kaže, za koju godinu i ovo malo stočara dignut će "sve četiri u zrak“. Mnogi odustaju zbog starosti, nedostatka radne snage i administrativnih prepreka. Istodobno, potražnja za janjetinom ne pada, osobito u vrijeme blagdana, ali evo i tijekom turističke sezone.

Ovo je težak posao. Samo najuporniji ostaju. I oni čije se obitelji već desetljećima bave stočarstvom odnosno kojima je to ukorijenjeno u tradiciju. Usprkos svemu nove navike i običaji donijele su i nešto dobro. A to je da danas uzgajivači tih životinja više ne "tuku“ potplate cipela po raznim sajmovima nudeći svoju robu, pa i ispod cijene. Takva praksa otišla je u povijest na zadovoljstvo proizvođača. Sada kod njih dolaze mušterije, zovu, šalju poruke. Imaju čak i listu čekanja i sve ide direktno kupcima, bez posrednika.

Nikad se nije bolje živjelo nego sada

Janjeće meso nije trebao nuditi ni Mate Blažević iz Gornjih Maovica kod Vrlike. Mladi je to stočar koji je splitski asfalt zamijenio sa podsvilajskim pašnjacima. Ovo mu je, kaže, druga godina kada nije uopće morao nuditi ili oglašavati prodaju janjećeg mesa. Sve se prodalo samo od sebe. Ljudi ga, tvrdi, stalno zovu i raspituju se ima li još.

"Ove sezone imali smo za prodaju oko dvjesto komada. Dobar dio je otišao za uskršnje blagdane, ali telefon i dalje zvoni. U odnosu na ranije, danas nema potrebe uopće izići iz sela da bi nekome dostavio meso. Ljudi sami dolaze. Ni ta cijena od 220 eura po komadu, po meni nije upitna", komentira otkrivši da se kupci čak ni ne cjenkaju nego samo pitaju ima li ih.

"To je u odnosu na prije, po meni, značajna i vrlo važna stavka. Nije lako za jednog janjca upaliti auto i voziti se do Splita ili Kaštela sat i više vremena u jednom smjeru i isto toliko natrag. Tu onda nema računice. A posebno što imam tristotinjak ovaca i nekoliko krava i znači da moram po cijeli dan biti u staji ili na paši. Jednostavno za te transporte ja nemam vremena", kaže Mate, smatrajući da tu, po mišljenju mnogih, visoku cijenu, osim inflacije i poskupljenja stočne hrane, dirigira i sve manji broj stočara.

Naglašava da je potražnja uistinu velika. Koliko je tražena njihova janjetina, tvrdi, ne možete je jednostavno pripraviti, ali da je tako i sa ostalim domaćim proizvodima. "Pošto imamo krave, prodajemo sir, mlijeko, skutu, sir iz mješine i još dosta toga i sve se proda. Sad vi procijenite sami da li je skupo ili nije. Možda se nije nikad bolje živjelo nego sada. Što zbog Europskih sredstava, što radi turizma, pa ljudi s manje muke i truda više zarađuju."

Kaže daočito razumiju njih trudbenike koji ni noću ni danju ne odmaraju, posebno u vrijeme janjenja ovaca, kada su 24 sata u staji. Zato nitko ne prigovara, mišljenja je Blažević kojeg u nastavku uzgoja neće, veli pokolebati, ni rumunjska niti makedonska, a još manje australska janjetina o čijem se mesu i cijeni u zadnjih mjesec dana sve više govori.

Australska merino ovca mogla bi potući domaću pramenku

Tobože da bi australske merino ovce na gostujućem terenu mogla potući domaću pramenku. U to malo tko vjeruje, osim struke. A oni upozoravaju kako bi, nastavi li se ovaj trend, domaća janjetina mogla postati luksuzni proizvod. Već sada je Hrvatska značajno ovisna o uvozu mesa jer ukupna samodostatnost iznosi oko 60 posto, dok se značajan dio janjetine u trgovinama već uvozi iz zemalja poput Rumunjske, Makedonije i Mađarske.

Dodatni pritisak na domaće proizvođače mogla bi donijeti i najnovija trgovinska politika Europske unije. Pa tako i dogovori o slobodnoj trgovini s Australijom koji uključuju i smanjenje carina na uvoz mesa, odnose se i na janjetinu. Već sada se najavljuje njezin dolazak na europsko, pa tako i hrvatsko tržište po povoljnijim cijenama.

Spomenuto meso iz Australije i Oceanije poznata je po konkurentnoj cijeni i velikim količinama, što bi moglo dodatno sniziti tržišne cijene, ali i ugroziti male domaće proizvođače. S druge strane, dio mesara smatra kako bez uvoza nema stabilne opskrbe. Što su svojedobno potvrdili i domaći mesari.

Bez uvoza nema dovoljno mesa

"Sve što se proizvede u Hrvatskoj, pojedu Dalmatinci do Uskrsa. Nakon toga bez uvoza jednostavno nema dovoljno mesa", poručuju iz mesarske struke.

Međutim, niti u Katunima niti u Vrlici, se ne boje prekooceanske konkurencije. Dapače, vjeruju da će još više krenuti potražnja za domaćim mesom. Oni, kažu, nude količinu, dok domaći "ovčari“ imaju kvalitetu.

"A naši ljudi to znaju prepoznati. Ovaj miris vriska i kadulje, škrte paše s kamenjara, Mosora, Biokova i Svilaje, ne može se s ničim mjeriti", uvjeravaju nas naši sugovornici.

Usluga pečenje janjeta 50 eura

Bome ne može se usporediti ni rast cijena u ugostiteljskom sektoru za komadić pečene janjetine. Ona je već sada probila gornju granicu od 60 eura po kilogramu. U pojedinim dalmatinskim restoranima ona se prodaje po 65 eura, što je također porast u odnosu na prošlu godinu.

Posebno je otišla cijena same usluge pečenja. Ukoliko donesete svoje janje ili ono koje ste negdje kupili i donijeli ga u pečenjaru, za taj "luksuz“ će vam naplatiti minimalno pedeset eura. E to je već, tvrde mnogi, prešlo sve granice. Jer samo do prije koju godinu janje ili eventualno odojka su vam ispekli za 150 kuna ili današnjih 20 eura. Neki se pravdaju rastom cijena drva za čiji ćete cijepani kubik danas iskeširati minimalno sto eura, pa i više, dok se ta ista cijena u istom tom razdoblju kada je usluga pečenja bila znatno jeftinija, plaćala 500 kuna za kubični metar. Dok drugi, mada imaju vlastite šume, time i izvor potrebne sirovine, također trljaju ruke, jer drže istu cijenu kao i oni koji kupuju drva.

Unatoč svemu, interes za janjetinom kuhanom ili pečenom ne opada, pa tako ni za pečenjem. Ona i dalje ostaje nezaobilazan dio dalmatinske tradicije i gastronomije. No, paralelno s rastom cijena i potražnje, sve je jasnije da se tržište mijenja. Jer domaća proizvodnja stagnira, a uvoz postaje ključni faktor. Pa će bez sumnje australska janjetina postati ozbiljna konkurencija domaćoj i dugoročno utjecati na opstanak stočarstva u Dalmaciji, koje je već sada, kako kažu naši sugovornici, na izdisaju.